Fotografija govori više od riječi, ali ponekad postoji potreba dodati
još nešto. Jednostavno, teško je povjerovati da samo nekoliko kilometara
od tebe, izolovani u svom svijetu, žive ljudi slični tebi, a tako
daleko od tebe.
Vožnja furgonom preko kozjih planinskih, vijugavih, nepreglednih staza
sa uzbudljivim pogledom na Koritnik i okolna sela, stvara u duši nemir i
strah, povećava adrenalin i otvara znatiželju.
Podno Galaiča, ušuškano u krošnjama drveća, leži Orešek, jedno od devet
goranskih sela u Albaniji. Vrijeme u selu je stalo, stare kamene kuće
pokrivene pločama, male štale od slame i, u samom centru, džamija sa
improvizovanom munarom. U Enverovom vaktu bila je sve samo ne Božija
kuća, bila je i magacin, bila je i dom kulture, pozorište kao i
kancelarija seoskih komunističkih dužnosnika. Slogan na spoljnem zidu
džamije ”Enver Hoxha će živjeti u našim srcima” kao i unutrašnjost
džamije svjedoče o jednom suludom vremenu i ideologiji.
A ljudi, mirni, gostoljubivi i nasmijanih izboranih lica, a u duši
njihovoj osjeti se enverovska ideologija i gorštački način života.
Živjeli su u zabludi da njihove komšije sa druge strane granice žive
loše, iako su imali dobar pogled na kosovski dio Gore.
